Prispodoba o sijaču je jedna od Isusovih priča koje se nalaze u tri sinoptička jevanđelja – Matej 13:1-9, Marko 4:3-9 i Luka 8:4-8 – i u apokrifnom jevanđelju od Thomasa. U prispodobi, Isus govori da je sijač bacio sjeme na stazu, na kamenito tlo i među trnje, gdje se izgubilo. Međutim, kada je sjeme palo na dobro tlo, ono je raslo i umnožilo se trideset, šezdeset i sto puta više od žetve. Upoznajte prispodobu o sijaču, njeno objašnjenje, simbole i značenja.

Biblijska pripovijest o prispodobi o sijaču

Pročitajte u nastavku, Parabolu o sijaču u tri sinoptička jevanđelja – Matej 13:1-9 , Marko 4:3-9 i Luka 8:4-8.

U Jevanđelju po Mateju:

“O tome dana, kada je Isus izašao iz kuće, sjeo je uz more; velika gomila je došla do njega, pa je ušao u čamac i sjeo; i svi ljudi su stajali na plaži. Govorio im je mnogo toga u prispodobama, govoreći: Izađe sijač da sije. Dok je sijao, palo je nešto zrna uz put, a ptice su došle i pojele ga. Drugi dio je pao na kamenita mjesta, gdje nije bilo mnogo zemlje; ubrzo se rodio, jer zemlja nije bila duboka i kad je sunce izašlo, bila je spržena; i pošto nije imao korijen, osušio se. Drugi je pao među trnje, a trnje je izraslo i ugušilo ga. Drugi su pali na dobru zemlju i urodili plodom, jedno zrno dalo je stostruko, drugo šezdeset,još trideset za jednog. Tko ima uši, neka čuje (Matej 13,1-9)”.

U Evanđelju po Marku:

“Slušajte . Sijač je izašao da sije; Dok je sijao, palo je nešto zrna uz put, a ptice su došle i pojele ga. Drugi dio je pao na kamenita mjesta, gdje nije bilo mnogo zemlje; onda se podiglo, jer zemlja nije bila duboka, a kada je sunce izašlo, bila je spržena; i pošto nije imao korijen, osušio se. Drugi je pao među trnje; a trnje je izraslo i ugušilo ga, i nije rodilo. Ali drugi su pali na dobru zemlju i, niknuvši i rasli, dali su plod, jedno zrno je dalo trideset, drugo šezdeset, a drugo sto. Rekao je: Ko ima uši da čuje, neka čuje (Mk 4,3-9)”.

U Jevanđelju po Luki:

„Imućan veliki narod, i ljudi iz svakog grada su mu dolazili, Isus je rekao u prispodobi: Sijač je izašao da posije svoje sjeme. Dok je sijao, nešto je sjemena palo kraj puta; bio je zgažen, i ptice nebeske su ga pojele. Drugi je pao na kamen; a izraslo je, uvelo, jer nije bilo vlage. Drugi je pao među trnje; trnje je izraslo s njim i ugušilo ga. Drugi je pao na dobro tlo, a kada je narastao, urodio je stostrukim plodom. Rekavši to, povikao je: Ko ima uši da čuje, neka čuje (Lk 8,4-8)”.

Klikni ovdje: Znaš li šta je parabola? Saznajte u ovom članku!

Prispodoba o sijaču –objašnjenje

Analizirajući gornje odlomke, možemo protumačiti da bi sjeme koje je posijano bilo Riječ Božja, ili “Riječ Kraljevstva”. Međutim, ova Riječ nema svugdje iste rezultate, jer njena plodnost ovisi o tlu na kojem pada. Jedna od opcija je i ona koja pada „pokraj puta“, a to su, prema tumačenju parabole, ljudi koji, iako slušaju riječ Božju, ne razumiju je.

Riječ Božja Boga mogu reći različiti tipovi ljudi. Međutim, rezultati će biti drugačiji, kao i kvaliteta srca onih koji čuju Riječ. Neki će to odbaciti, drugi će prihvatiti dok se nevolja ne pojavi, ima onih koji će je primiti, ali će je na kraju staviti kao posljednju opciju – ostaviti brige, bogatstvo i druge želje ispred sebe – i, konačno, ima onih koji čuvaće ga u poštenom i dobrom srcu, gde će doneti mnogo ploda. Iz tog razloga, Isus završava parabolu govoreći: „Ko ima uho, neka čuje (Matej 13:1-9)“. Ne radi se samo o tome ko čuje riječ, već i o tome kako je čujete. Jer mnogi mogu slušati, ali samo oni koji to čuju i čuvaju u dobrom i poštenom srcu ubrat će plodove.

Kliknite ovdje: Sažetak i razmišljanje o prispodobi o izgubljenom sinu

Simboli i značenja prispodobe o sijaču

• Sijač: Djelo sijača sastoji se odu osnovi u stavljanju semena u zemlju. Ako sjeme ostane u štali, ono nikada neće dati urod, zbog čega je rad sijača toliko važan. Međutim, vaš lični identitet nije toliko bitan. Sijač nikada nije imao ime u istoriji. Njegov izgled ili sposobnosti nisu opisani, kao ni njegova ličnost ili dostignuća. Vaša uloga je samo da stavite sjeme u kontakt sa zemljom. Žetva će ovisiti o kombinaciji tla i sjemena. Ako ovo tumačimo duhovno, Hristovi sledbenici moraju poučavati reč. Što je više zasađeno u ljudska srca, veća je njegova žetva. Međutim, identitet nastavnika nije bitan. „Ja sam posadio, Apolon je zalio; ali rast je došao od Boga. Tako da nije ništa ni onaj koji sadi, ni onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje rast” (1. Korinćanima 3:6-7). Ne trebamo uzdizati ljude koji propovijedaju, već se radije potpuno usredotočiti na Gospodina.
• Sjeme: Sjeme simbolizira Riječ Božju. Svako obraćenje Hristu rezultat je evanđelja koje cveta u dobrom srcu. Riječ rađa (Jakovljeva 1,18), spašava (Jakovljeva 1,21), obnavlja (1. Petrova 1,23), oslobađa (Jovan 8,32), proizvodi vjeru (Rimljanima 10,17), posvećuje (Jovan 17:17: 17) i privlači nas Bogu (Jovan 6:44-45). Kako je jevanđelje postalo popularno u prvom veku, malo se govorilo o ljudima koji su ga širili, ali se mnogo govorilo o tomeo poruci koju su širili. Važnost Svetog pisma je iznad svega. Proizvedeni plodovi će zavisiti od odgovora na Riječ. Neophodno je čitati, proučavati i meditirati o Svetom pismu. Riječ mora doći da se nastani u nama (Kološanima 3:16), da bude usađena u naša srca (Jakovljeva 1:21). Moramo dozvoliti da naša djela, naš govor i sam naš život budu oblikovani i oblikovani Riječju Božjom. Žetva će zavisiti od prirode semena, a ne od osobe koja ga je posadila. Ptica može posaditi kesten i drvo će izrasti kesten, a ne ptica. To znači da nije važno ko izgovara Reč Božiju, već ko je prima. Muškarci i žene moraju dozvoliti da Riječ procvjeta i donese plod u njihovim životima. Ovo ne bi trebalo da bude vezano za doktrine, tradicije i mišljenja. Kontinuitet Reči je iznad svega.
• Tlo: U prispodobi o sijaču, možemo primetiti da je isto seme posađeno na različitim tlima, dobilo veoma različite rezultate. Ista Božja Riječ se može posaditi, ali rezultate će odrediti srce koje je čuje. Neka tla pored puta su nepropusna i tvrda. Oni nemaju otvoren um da dopuste da ih Božja riječ preobrazi. Jevanđelje nikada neće promijeniti srca poput ovih, jer mu nikada neće biti dozvoljeno da uđe. Na kamenom tlu,korijenje ne tone. Tokom lakih, sretnih vremena, izdanci mogu procvjetati, ali ispod površine zemlje, korijenje se ne razvija. Nakon sušne sezone ili jakog vjetra, biljka će uvenuti i uginuti. Neophodno je da kršćani razviju svoje korijene u vjeri u Krista, uz sve dublje proučavanje Riječi. Doći će teška vremena, ali samo oni koji puste korijenje ispod površine će preživjeti. Na trnovitom tlu sjeme je ugušeno i ne može se dati plod. Postoje velika iskušenja da dopustimo svjetskim interesima da dominiraju našim životima, ne ostavljajući energiju da se posvetimo proučavanju evanđelja. Ne možemo dopustiti da vanjsko uplitanje ometa rast dobrih plodova evanđelja u našim životima. Konačno, tu je dobro tlo koje daje sve svoje hranjive sastojke i vitalnu energiju procvatu Riječi Božje. Svako mora opisati sebe kroz ovu parabolu, i nastojati da bude sve plodnije i bolje tlo.

Saznajte više :

• Apokrifna jevanđelja: znati sve o
• Šta Biblija kaže o reinkarnaciji?
• Psalam 19: riječi uzvišenja do božanskog stvaranja