Prispodoba o sijaču jedna je od Isusovih priča koje se nalaze u tri sinoptička evanđelja – Matej 13:1-9, Marko 4:3-9 i Luka 8:4-8 – te u apokrifnom evanđelju od Thomasa. U prispodobi Isus govori da je sijač ispustio sjeme na put, na kamenito tlo i među trnje, gdje se izgubilo. Međutim, kad je sjeme palo na dobro tlo, raslo je i umnožilo se trideset, šezdeset i sto puta žetve. Upoznajte prispodobu o sijaču, njezino objašnjenje, simbole i značenja.

Biblijska pripovijest o prispodobi o sijaču

Pročitajte u nastavku prispodobu o sijaču u tri sinoptička evanđelja – Matej 13:1-9 , Marko 4:3-9 i Luka 8:4-8.

U Evanđelju po Mateju:

“O tome dan, kad je Isus izašao iz kuće, sjedio je kraj mora; k njemu dođe veliko mnoštvo, pa on uđe u čamac i sjedne; a svi su ljudi stajali na plaži. Mnogo im je govorio u prispodobama, govoreći: Sijač iziđe sijati. Dok je sijao, nešto je sjemena palo uz stazu, a ptice su došle i pojele ga. Drugi je dio pao na kamenita mjesta, gdje nije bilo mnogo zemlje; ubrzo se rodilo, jer zemlja nije bila duboka i kad je sunce izašlo, bila je spržena; i budući da nije imala korijena, osušila se. Drugi pade u trnje, a trnje izraste i uguši ga. Druga su pala na dobru zemlju i rodila rod, neka su zrna rodila stostruko, druga šezdesetostruko,još trideset za jednog. Tko ima uši, neka čuje (Matej 13,1-9)”.

U Evanđelju po Marku:

“Slušajte . Sijač izađe da sije; Dok je sijao, nešto je sjemena palo uz stazu, a ptice su došle i pojele ga. Drugi je dio pao na kamenita mjesta, gdje nije bilo mnogo zemlje; zatim se digla, jer zemlja nije bila duboka, a kad je sunce izašlo, bila je spržena; i budući da nije imala korijena, osušila se. Drugi je pao među trnje; i trnje je izraslo i zagušilo ga, i nije rodilo ploda. Ali druga su pala na dobru zemlju i, ničući i rastući, donosila su plod: jedno zrno rodilo trideset, drugo šezdeset, a treće stotinu. Rekao je: Tko ima uši da čuje, neka čuje (Mk 4,3-9)”.

U Evanđelju po Luki:

“Imućno veliko mnoštvo, i ljudi iz svih gradova dolazili su k njemu, Isus je rekao u prispodobi: Sijač iziđe posijati svoje sjeme. Dok je sijao, nešto je sjemena palo kraj puta; gaziše ga i ptice ga nebeske izjedoše. Drugi je sletio na kamen; i kad naraste, osuši se jer ne bijaše vlage. Drugi je pao među trnje; trnje je izraslo s njim i zagušilo ga. Druga je pala na dobru zemlju i kad je izrasla, donijela je stostruki plod. Rekavši to, povika: Tko ima uši da čuje, neka čuje (Lk 8,4-8)”.

Klikni ovdje: Znaš li što je parabola? Saznajte u ovom članku!

Prispodoba o sijaču –objašnjenje

Analizom gornjih odlomaka možemo protumačiti da bi sjeme koje je posijano bila Riječ Božja ili “Riječ Kraljevstva”. Međutim, ova Riječ nema svugdje iste rezultate, jer njezina plodnost ovisi o tlu na koje pada. Jedna od opcija su oni koji padaju “usput”, a to su, prema tumačenju prispodobe, ljudi koji, iako čuju Božju riječ, ne razumiju je.

Božja riječ Boga mogu reći različite vrste ljudi. Međutim, rezultati će biti drugačiji, kao i kvaliteta srca onih koji slušaju Riječ. Jedni će ga odbaciti, drugi će ga prihvatiti dok muka ne iskrsne, ima i onih koji će ga primiti, ali će ga na kraju staviti na kraj – ostavljajući brige, bogatstvo i ostale želje – i, na kraju, ima onih koji čuvat će ga u poštenom i dobrom srcu, gdje će donijeti mnogo ploda. Iz tog razloga Isus završava prispodobu riječima: “Tko ima uho, neka čuje (Matej 13,1-9)”. Ne radi se samo o tome tko čuje riječ, već kako je vi čujete. Jer mnogi mogu slušati, ali samo oni koji to čuju i čuvaju u dobrom i poštenom srcu ubrat će plodove.

Kliknite ovdje: Sažetak i razmišljanje o paraboli o izgubljenom sinu

Simboli i značenja parabole o sijaču

• Sijač: Rad sijača sastoji se odu osnovi u stavljanju sjemena u tlo. Ako se sjeme ostavi u ambaru, ono nikada neće dati urod, zbog čega je rad sijača tako važan. Međutim, vaš osobni identitet nije toliko bitan. Sijač nikada nema ime u povijesti. Njegov izgled ili sposobnosti nisu opisani, kao ni njegova osobnost ili postignuća. Vaša je uloga samo staviti sjeme u kontakt s tlom. Žetva će ovisiti o kombinaciji tla i sjemena. Ako ovo tumačimo duhovno, Kristovi sljedbenici moraju podučavati Riječ. Što se više usađuje u srca ljudi, to je veća njegova žetva. Međutim, identitet učitelja nije bitan. “Ja sam posadio, Apolon zalio; ali rast je došao od Boga. Tako da nije ništa ni onaj koji sadi, ni onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje rasti” (1. Korinćanima 3,6-7). Ne bismo trebali uzdizati ljude koji propovijedaju, nego se radije potpuno usredotočiti na Gospodina.
• Sjeme: Sjeme simbolizira Riječ Božju. Svako obraćenje Kristu rezultat je procvata evanđelja u dobrom srcu. Riječ rađa (Jakov 1,18), spašava (Jakov 1,21), preporađa (1 Petrova 1,23), oslobađa (Ivan 8,32), proizvodi vjeru (Rimljanima 10,17), posvećuje (Ivan 17: 17 ) i privlači nas Bogu (Ivan 6,44-45). Kako je evanđelje postalo popularno u prvom stoljeću, malo se govorilo o ljudima koji su ga širili, ali se govorilo mnogoo poruci koju šire. Važnost Svetoga pisma je iznad svega. Proizvedeni plodovi ovisit će o odgovoru na Riječ. Neophodno je čitati, proučavati i meditirati Sveto pismo. Riječ mora doći da se nastani u nama (Kološanima 3,16), da bude usađena u naša srca (Jakov 1,21). Moramo dopustiti da naša djela, naš govor i sami naši životi budu oblikovani i oblikovani Božjom Riječi. Žetva će ovisiti o prirodi sjemena, a ne o osobi koja ga je posadila. Ptica može posaditi kesten i iz stabla će izrasti kesten, a ne ptica. To znači da nije važno tko govori Riječ Božju, nego tko je prima. Muškarci i žene moraju dopustiti Riječi da cvate i donosi plodove u njihovim životima. Ovo ne bi trebalo biti vezano za doktrine, tradiciju i mišljenja. Kontinuitet Riječi je iznad svega.
• Tlo: U prispodobi o sijaču, možemo primijetiti da je isto sjeme posađeno u različita tla, postiglo vrlo različite rezultate. Ista se Božja Riječ može posaditi, ali rezultate će odrediti srce koje je čuje. Neka tla uz ceste su nepropusna i tvrda. Oni nemaju otvoren um da dopuste Božjoj riječi da ih preobrazi. Evanđelje nikada neće promijeniti srca poput ovih, jer nikada neće biti dopušteno ući. Na kamenitom tlu,korijenje ne tone. U lakim, sretnim vremenima mladice mogu procvjetati, ali ispod površine zemlje korijenje se ne razvija. Nakon sušne sezone ili jakog vjetra, biljka će uvenuti i umrijeti. Potrebno je da kršćani razvijaju svoje korijene u vjeri u Krista, uz sve dublje proučavanje Riječi. Doći će teška vremena, ali preživjet će samo oni koji su pustili korijenje ispod površine. U trnovitom tlu, sjeme je ugušeno i ne može se proizvesti nikakav plod. Postoje velika iskušenja da dopustimo svjetovnim interesima da dominiraju našim životima, ne ostavljajući energiju koju bismo mogli posvetiti proučavanju evanđelja. Ne možemo dopustiti da vanjsko uplitanje spriječi rast dobrih plodova evanđelja u našim životima. Konačno, tu je i dobra zemlja koja daje sve svoje hranjive tvari i vitalnu energiju za cvjetanje Riječi Božje. Svatko se mora opisati kroz ovu usporedbu i nastojati biti sve plodnije i bolje tlo.

Saznajte više :

• Apokrifna evanđelja: znati sve o tome
• Što Biblija kaže o reinkarnaciji?
• Psalam 19: riječi uzvišenja božanskoj kreaciji